POVIJEST
VINA
***
-----
Jedna od
najslavnijih degustacija vina u povijesti dogodila se oko 170. g. n. e. u
carskim podrumima u Rimu, središtu dotad poznatog svijeta, gdje se nalazila
najbolja zbirka vina koju su prikupili carevi.
U te vlažne
i hladne podrume, u kojima su se tek ponegdje probijale sunčeve zrake, spustio
se Galen, osobni liječnik cara Marka Aurelija, s ciljem: pronaći najbolje vino
na svijetu.
Galen je
rođen u Pergamonu (današnji Bergam u Turskoj), gradu u istočnom dijelu Rimskog
Carstva gdje se govorilo grčkim jezikom. Kao mladić je studirao medicinu u
Aleksandriji i zatim otišao u Egipat gdje je naučio indijske i afričke
lijekove. Nadovezujući se na Hipokratove ideje, Galen je vjerovao da je bolest
bila posljedica neravnoteže između četiri "tjelesna soka": krvi,
flegme, žute žuči i crne žuči. Višak svakog od tih tjelesnih sokova nakupljao
se u određenim dijelovima tijela i vezao za različite temperamente; crna žuč
nakupljala se u slezeni i izazivala melankoliju, nesanicu i nervozu. Tjelesni
su se sokovi mogli vratiti u ravnotežu tehnikama poput puštanja krvi.U drugom
nastavku feljtona pripovijeda se o korištenju vina kao univerzalnog lijeka u
doba rimskog cara Marka Aurelija, te kako je vino zauzelo i zadržalo istaknuto
mjesto pri glavnom kršćanskom obredu. Govori se i o tome kako je vino
'preživjelo' procvat islamaGalenovo zanimanje za vino bilo je uglavnom, iako ne
potpuno, profesionalno. Kao mladi liječnik, liječio je gladijatore
dezinficirajući im rane vinom, što je u to vrijeme bila uobičajena praksa. Vino
se također moglo koristiti za regulaciju tjelesnih sokova. Galen je redovito
caru propisivao vino i lijekove koji su sadržavali vino. Prema teoriji
tjelesnih sokova, vino se smatralo toplom i suhom namirnicom, pa je povećavalo
žutu žuč i smanjivalo flegmu. To je značilo da ga trebaju izbjegavati osobe
koje pate od groznice, ali se moglo koristiti kao lijek za prehladu. Prema
Galenovu mišljenju, što je vino bilo bolje, to je bilo medicinski učinkovitije.
"Uvijek pokušajte nabaviti najbolje", savjetovao je. Budući da se
brinuo za carevo zdravlje, Galen je htio biti siguran da propisuje najbolju
moguću berbu. U pratnji čuvara podruma, koji mu je trebao pomoći otvoriti i
ponovno zapečatiti amfore, krenuo je ravno prema falernskom vrhu."Budući
da sve što je najbolje iz svakog dijela svijeta pronađe put do velikih ljudi na
zemlji", napisao je Galen, "za najveće velikane mora se izabrati
najbolje od najboljeg. U obavljanju svoje dužnosti, provjerio sam oznake godišta
na amforama svih falernskih vina i u moju paletu uvrstio svako vino starije od
dvadeset godina. Nastavio sam dok nisam pronašao vino bez trunke gorčine. Staro
vino koje nije izgubilo slatkoću najbolje je od svih." Na žalost, Galen
nije zabilježio berbu koju je na kraju odabrao kao najprimjereniju za liječenje
cara. Ali, inzistirao je da Marko Aurelije treba piti isključivo to vino u
medicinske svrhe. Ideju takvog lijeka ili protuotrova prvi je u 1. st. pr. n.
e. primijenio Mitridat, kralj Ponta, regije na području današnje sjeverne
Turske. Proveo je niz pokusa u kojima je nekoliko desetaka zatvorenika dobilo
različite smrtonosne otrove. Cilj mu je bio otkriti najučinkovitiji
protuotrov.Nakon određenog vremena odlučio se za mješavinu 41 sastojka, koja se
morala svakodnevno uzimati. Na kraju je Mitridata s prijestolja zbacio njegov
sin. Legenda kaže da se, zatvoren u kuli, pokušao ubiti, ali je otkrio da
nijedan otrov nije učinkovit. Na kraju je tražio čuvare da ga izbodu na smrt.
Galen je nadopunio Mitridatov recept. Galenov recept za terijak - univerzalni
protuotrov i lijek za sve - sadržavao je 71 sastojak, uključujući mljevene
guštere, sok maka, začine, tamjan, borovicu, džumbir, sjeme kukute, grožđice,
koromač, anis i sladić. Marko Aurelije umro je 180. g. n. e. ne od trovanja,
nego od bolesti. Posljednjih tjedan dana svoga života pio je samo terijak i
falernsko vino.
Prema stoljetnim rimskim i grčkim predrasudama, prodor sjevernih
plemena trebao je uništiti civiliziranu kulturu vina i zamijeniti je barbarskim
ispijanjem piva. Ali, usprkos svojoj reputaciji vulgarnih ljubitelja piva,
plemena sjeverne Europe, gdje je klima bila manje pogodna za vitikulturu, nisu
imala ništa protiv vina. Na primjer, vizigotski zakonik napisan između 5. i 7.
stoljeća sadržavao je pojedinosti o kaznama za svakoga tko ošteti vinograd -
teško da biste takvo što očekivali od barbara.Drugi čimbenik opstanka kulture
pijenja vina bila je njegova uska povezanost s kršćanstvom, čiji je procvat
tijekom prvog tisućljeća pridonio simboličkoj važnosti vina. Prema Bibliji,
Kristovo prvo čudo na početku njegove službe Bogu bilo je pretvaranje šest
vrčeva vode u vino na vjenčanju blizu Galilejskog mora. Budući da ga je na
Posljednjoj večeri Krist ponudio svojim učenicima, vino je postalo sastavni dio
euharistije. To se može smatrati i nastavkom tradicije koju su počeli
štovatelji kulta Dioniza i njegove rimske verzije, Bakhusa. Iako je kultura
vina ostala nenarušena u kršćanskom dijelu Europe, navike ispijanja vina su se
promijenile kao posljedica procvata islama. Njegov osnivač, prorok Muhamed,
rođen je oko 570. g. n. e…Prema tradiciji, Muhamedova zabrana alkohola
uslijedila je nakon tučnjave dvaju njegovih učenika nakon pijanke. Kad je
prorok zatražio od Alaha savjet o tome kako spriječiti takve događaje, Alah je
bio neumoljiv: "Vino i kockanje … su gadosti koje je izmislio Sotona.
Izbjegavajte ih, da biste uživali u blagostanju... Zar im nećete
odoljeti?" No, muslimanska zabrana alkohola vjerojatno je bila i rezultat
širih kulturnih promjena. Zahvaljujući širenju islama, pustinjska plemena
Arapskog poluotoka stekla su nadmoć nad narodima Sredozemlja. Ta su plemena
izražavala svoju superiornost nad bivšim elitnim slojevima zamjenjujući vozila
na kotačima devama, a stolove i stolice jastucima i zabranjujući potrošnju
vina. Time su muslimani naglasili svoj otpor prema starim idejama. Međutim, u
nekim je predjelima zabrana alkohola bila manje stroga. Tvrdnja da je Muhamed
uživao piti blago fermentirano vino od datulje navela je neke španjolske muslimane
na zaključak da on nije prigovarao zbog vina, nego zbog neumjerenosti.
Miješanje vina s vodom smanjivalo je jačinu i bilo u skladu s Muhamedovom
vizijom raja: vrta u kojemu će pravični "piti čisto vino, pomiješano s
vodom Tasnima, izvora na kojem će se povlašteni osvježiti".
---
***
Za dodatne informacije budite slobodni da nas kontaktirate na e-mail:
Nastavak u sledecem postu.
---
U nasoj ponudi stolnjaka i salveta raspolazemo sledecim
dimenzijama:
Od damasta:
Velicine:
140 X 200 cm
140 X 140 cm
80 X 80 cm
140 X 45 cm
i salvete 40 X 40 cm ( 6 komada u pakovanju)
***
I od nepromocivog platna
Nepromocivi magicni stolnjak:
Velicine:
140 X 200 cm
140 X 140 cm
80 X 80 cm
140 X 45 cm
***
Stolnjake kao i salvete mozete poruciti i u velicinama- dimenzijama
u zavisnosti od Vase potrebe,
Za dodatne informacije budite slobodni da nas kontaktirate na e-mail: